PAUCI

Crna udovica- osobitost ovih paukova je izrazito jak otrov (alfa-latrotoksin). Polovična letalna doza za miša iznosi 0,9 mg osušene žlijezde/kg tj. težžine . Crna udovica ima oko 0.02-0.03 mg suhog otrova. Otrov crne udovice je četrnaest puta jači od otrova čegrtuše.Otrov je bijela bistra tekućina koja sadrži toksalbumine i lipoproteine.Otrov je neurotropan, odnosno djeluje na sinapse gdje dolazi do nakupljanja acetilkolina.Zbog toga je pacijent hiperagitiran, ima motorni nemir i povišen krvni tlak kao posljedicu djelovanja na adrenalične žživčane završetke. Čovjek je u odnosu na ostale sisavce srednji osjetljiv na otrov latrodektusa. Srednje osjetljiv je i štakor, dok su jako osjetljivi miševi,zamorci i mačke, a psi su prilično otporni.Otrovni se aparat sastoji od šupljih štipaljki ili helicera, otrovnih žžlijezda i njihovih izvodnih kanala.Ubrizgavanje otrova je voljno, a mišićni sloj
žžljezdane stjenke istiskuje otrov kroz izvodnekanale u šuplju heliceru, a odatle u ubodnu ranu.Ne dolazi kod svakog ujeda do ubrizgavanja otrova.Treba napomenuti da toksičnost tog otrova varira
prema godišnjem dobu, hladnoća smanjuje toksičnost otrova jer ga pretvara u kiselinu.



Brazilski lutajuči pauk Ovaj brazilski pauk poznatijega naziva "banana" pauk pojavljuje se i u Guinnessovoj knjizi svjetskih rekorda kao pauk koji je najodgovorniji za većinu smrtnih posljedica kod ljudi. Samo 0,006mg neurotoksičnog otrova je dovoljno da ubije miša. Najopasniji je zbog svoje prirode lutanja, tako da ga ima svuda naokolo. Unutar kuća, odjeće, obuće, automobila... Ugriz mu je bolan i smrtonosan. Obitava u Južnoj Americi.


Tarantula (Theraphosidae) je porodica pauka, rasprostranjenih po cijelom svijetu. Hrane se
 uglavnom insektima, manjim glodavcima, pticama, zmijama i ostalim sitnim životinjama. Hrane se
 na način da ubrizgaju otrov u žrtvu, koji ih paralizira, te ih razgrađuje i omekšava u probavljiviju smjesu. Tarantule su noćne životinje, pa sve njihove aktivnostipočinju u popodnevnim satima i navečer, što ne znači da se ne kreću po danu, nego da im je aktivnost tada izraženija.
Postoje tarantule koje žive na drveću (arboreal) i koje žive na tlu (terrestrial). Tarantule koje
žive u Africi, Aziji ii Europi se malo razlikuju od onih koje žive u Sjevernoj i Južnoj Americi i Australiji. One na stražnjem dijelu nemaju "iritirajuće dlake", ali imaju veći obrambeni nagon vlastitog teritorija ("agresivnije su"). Suprotno uvriježenom mišljenju, one ne napadaju ljude samo da bi ih ugrizle.Tarantule mogu narasti od 5 do 33 cm, mjereći raspon nogu. Tijelo je građeno od glave ("Cephalothorax" ili "Prosoma") i zadnjeg dijela ("Abdomen" ili "Opisthosoma"). Na glavu su
 spojeni svi glavni udovi. Na gornjem dijelu glave nalazi četiri para očiju. Za traženje i primanje hrane, te kopanje služi im četiri para nogu.Kako su tarantule bezkralješnjaci, tijelo na okupu im drži koža, a što je ona tvrđa, to im više omogućava dalji rast, pa je one često presvlače.